nedjelja, 22.02.2009.

***Nostalgija**

Zapalila sam još jednu trubu.
I osjećam koliko mi fali taj prokleto daleki grad.
To nije zbog samog Zagreba, jer ništa me ne veže za njega koliko li ljubav.
Fali mi.
Fali mi da me smiri, da me nasmije, da me razumije.
Mnogo smo povezane...
Uvijek zajedno u mislima...
Nebo nam je granica...


Za kronericu
01:49 | Komentari (0) | Print | ^ |

ponedjeljak, 29.12.2008.

*Tolerancija*

Tolerancija je poštovanje, prihvaćanje i uvažavanje bogatstva različitosti u našim svjetskim kulturama, naša forma izražavanja i način da budemo ljudi. Ona je zasnovana na znanju, otvorenosti, komunikaciji i slobodi mišljenja, savjesti i uvjerenju. Tolerancija je harmonija u različitostima. To nije samo moralna dužnost, to je takođe politički i zakonit zahtjev. Tolerancija, vrlina koja mir može učiniti mogućim, doprinosi mijenjanju kulture rata u kulturu mira.


Za sebe mislim da sam jako tolerantna. Možda zbog toga jer poznajem ljude koji često osuđuju druge zbog nečega, zbog vjere, boje kože, rodnog grada, fakulteta koji pohađa pa i zbog profesije kojom se bavi ili zbog posla koji radi...
I tako iz krajnosti u krajnost, nameću drugima svoja mišljenja i uputstva (a ovi nisu ni svjesni da im stavljaju odgovore u usta) :)
Mislim da je ta moja visoka tolerancija možda i ishod dugogodišnjeg odbacivanja iz društva, uvijek sam pokušavala naći neki razlog zbog kojeg me netko ne voli i uvijek bi opravdavala te ljude u svojoj glavi . Tada sam bila dijete i nije mi to bilo bistro, zbog toga i dan danas imam komplekse. Ali...imam ljude koji me vole i cjene, znam njihove mane kao i oni moje, a još bolje znam njihove vrline. Jer sam naučila da uvijek tražim vrline kod neke osobe koja mi je draga ma koliko to teško bilo :)
E zato mi tata uvijek kaže kako mu je drago da sam vječiti optimista hehe



13:24 | Komentari (0) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.